(Prosjek – Prnjavor 22.04.1932. – Sarajevo, 18.09.2020.)
Kad ode dobar, pošten, radan i hrabar čovjek saučešće treba izraziti cijelom društvu – svi su na gubitku: porodica, prijatelji, komšije, kolege, čak i protivnici. Kad ode čovjek plemenitog srca i velikog uma siromašniji smo za podršku koju je nesebično svima pružao, za dobronamjerne savjete, ohrabrenja, dobre ideje i pozitivne primjere. Profesor Miloš Mišković bio je nesvakidašnja pojava: ličnost, gospodin, hodajući kodeks, profesionalac, humanista, kozmopolita i patriota, velika energija i izuzetna skromnost.
Napustio nas je jedan od veterana srpske geografske nauke, nauke u BiH i prostora bivše Jugoslavije. Čovjek enciklopedijskog obrazovanja, temeljit, sistematičan, pedantan i maksimalno društveno odgovoran do posljednjih dana svog života. A njegov život bila je geografija – prostor koji nas okružuje, u kojem je proučavao procese i pratio promjene predlažući adekvatne mjere njegovog oporavka i razvoja za sveopštu dobrobit. Prepješačio je hiljade kilometara, obišao sva sela u BiH, popeo se na sve planine, probao vodu sa sa svih riječnih tokova, poznavao biljke kao da je biolog i brinuo o očuvanju autentičnih vrsta. Brinuo je o prirodnom i kulturnom nasljeđu BiH, revnošću dobrog domaćina koji budućim generacijama želi ostaviti očuvan i dobro uređen posjed. I nije odustajao ni kada je otišao u penziju da se bori, apeluje, argumentuje, opominje kako bezglavo urušavamo ono što je priroda stvorila, prošle generacije izgradile i ostavile nama na odgovornost. Čudili smo se toj neiscrpnoj energiji i upornosti. To je mogao samo čovjek zaljubljen u zemlju i ljude i duboko zabrinut za našu budućnost.
Hodao je energično čak i onda kad su se leđa počela povijati pod teretom godina i samo je to ukazivalo da stari. Oštrina uma nije malaksavala oslonjena na bogato životno iskustvo. Principjelan, nepokolebljiv i uporan ustrajavao je u svojoj plemenitoj misiji da nas sačuva od nas samih, naših zabluda i društvene neodgovornosti. Otišao je još jedan od čuvara naših dobara: šuma, voda, zemljišta, kulture i tradicije. Geograf, intelektualac, domaćin.
Neobično je kako se prof. Mišković jednako dobro snalazio u raznim životnim situacijama; naprosto pripadao je jednako univerzitetu i studentima suvereno vladajući naučnom materijom, povezujući teoriju sa brojnim primjerima iz neposrednog okruženja, stanovnicima zaselaka u koja je na terenu zalazio, domaćinima rodnog kraja, Poljacima iz zavičaja i Poljske akademije nauka, jednako nonšalantno pio kafu na diplomatskom ili naučnom skupu u svečanom odijelu i uz vatru na otvorenom ognjištu nekog stočarskog katuna na planini vodeći spontan razgovor upućen u probleme i jednih i drugih.
Mlađe generacije iz njegove biografije i bibliografije mogu uočiti koliko je bio u toku savremenih naučnih istraživanja, sarađujući s velikim evropskim geografima, prvenstveno Jižijem Kostrovickim na polju istraživanja agrarnog pejsaža i korištenja zemljišta. Doktorirao je na Univerzitetu Marija Skodlovska Kiri u Lublinu u oblasti kartografije. Usvojio je i primijenjivao iskustva poljske škole prostornog planiranja učestvujući u brojnim istraživanjima prostora BiH za potrebe društvene prakse. Kao vrstan kartograf uradio je više karata naselja i stanovništva BiH. Svjestan značaja ruralnog prostora u vrijeme njegove marginalizacije, pokrenuo je na studiju geografije Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu proučvanje agrarne geografije. Kao dekan ovog fakulteta zaslužan je za obnovu objekata Poljoprivrednog dobra i osnivanje studentske istraživačke stanice na Gvoznu (opština Kalinovik). Njihovo obnavljanje poslije rušenja u proteklom ratu postavio je kao životni zadatak na kojem je posljednjih godina radio sa nadom da će ova izuzetna prostorna cjelina obnoviti staru funkciju i izgled i biti centar za edukaciju mladih i jezgro revitalizacije prostora.
Profesor Mišković je nesebično posvećivao vrijeme mladim generacijama geografa uvažavajući mišljenje i ličnost svakog od njih, pristupajući im kao prema ravnopravnim sagovornicima. Lišen sujete o sopstvenom znanju i zaslugama ostao je skromni profesor do kraja radnog vijeka, a radio je do kraja života, jednako i za radnim stolom i u voćnjaku, poštujući značaj svakog posla.
Profesor Mišković je bio širokih shvatanja po pitanjima modernizacije, savremenog načina života, otvorenosti prema drugim kulturama, uvažavajući značaj kulturnih uticaja drugih naroda, posebno se emotivno vezujući za poljski narod sa čijim je sunarodnicima odrastao. Ministarstvo vanjskih poslova Republike Poljske 2011. godine dodijelilo mu je orden „Bene Merito“ za promociju Poljske u svijetu, rijetko priznanje jednom strancu. Geografsko društvo Republike Srpske dodijelilo mu je Zahvalnicu za poseban doprinos razvoju geografske nauke i Geografskog društva Republike Srpske. „Atlas stećaka“ veliki je doprinos prof. Miškovića poznavanju i očuvanju kulturnog nasljeđa. Kao student akademika Milenka S. Filipovića imao je priliku da uči od najboljeg i učestvuje u terenskim istraživanjima BiH. Diplomirao je 1958, a za asistenta (kartografija) biran je od 1962. godine na PMF- u Sarajevu. Njegova akademska karijera razvijala se u Jugoslaviji i Poljskoj, na Univerzitetima u Sarajevu i kasnije Banjoj Luci te Urbanističkom zavodu Banja Luka u kojem je vodio jedno od odjeljenja i Ljetnu školu urbanizma. Učestvovao je na izradi prvog Prostornog plana Republike Srpske. Generacije će ga pamtiti po širokom obrazovanju, stručnosti, ali i po izuzetnom humoru i brojnim pričama proisteklim iz bogatog životnog iskustva i putovanja. Jednostavan i spontan, komunicirao je s ljudima raličitih generacija, navika i karaktera, poimajući život mudro u njegovom bogatstvu i složenosti. Razgovori sa njim bili su odmor i lekcije iz života, pitki i spontani.
Jednostavno, profesor Mišković bio je znalac koji stvara magiju ljudske dobrote i pozitivne pokretačke energije. Ostaće savjest u pamćenju generacijama njegovih studenata i podsjećati kakvi trebamo biti. Duboko vjerujem da se s Markom sada penje uz nebeske planine berući bilje i prepričavajući anegdote, tamo gdje su zastali prije rastanka profesora i asistenta. Plejada naših velikih geografa: Bjelovitić, Marijanac i drugi čeka ga da pokreću naučne diskusije i kreiraju nebesku geografiju. Veterani akademske zajednice i čuvari narodnog duha, uz mnogo humora, gledaće naše uspone i padove i navijati za nas kao što su to uvijek činili.
Dragi profesore, vječna Vam slava i hvala!
Bila je čast i privilegija učiti od Vas i sarađivati sa Vama.
Prof. dr Mira Mandić
Studijski program geografija