„Zovem se Bojan Bursać i diplomirani sam profesor tehničkog vaspitanja i informatike. Rođen sam u Novom Gradu, gdje sam odrastao. Nakon srednje škole, došao sam u Banjaluku, gdje sam diplomirao i nastavio da živim i radim.

Neću odugovlačiti, ali oni koji ovo čitaju trebali bi znati neke osnovne stvari koje su mi omogućile studije na Prirodno-matematičkom fakultetu. Prije svega, upoznao sam dosta kolega sa kojima sam ostao prijatelj nakon diplome. Sprijateljio sam se sa kolegama iz različitih oblasti studija gde sam svoje znanje proširivao, ne samo smjerom Tehničkog vaspitanje i informatike, već i drugim studijskim programima. Fakultet mi je pružio priliku (što sam iskoristio) da budem dio raznih nevladinih organizacija i da budem aktivan kroz studentske organizacije. Na taj način nisam gledao na studij samo na način kao što je odlazak na fakultet, učenje i polaganje ispita, već sam shvatio širu sliku svega. Naučio sam šta se može učiniti i zajedno sa kolegama borio sam se za osnivanje četvrte godine studijskog programa Tehničkog vaspitanja i informatike, te samim tim studenti imali priliku da na kraju četvrte godine imaju 240 ECTS bodova.

Studijski program ima različite predmete, i ako se posvetite, možete pronaći ono u čemu ste dobri i šta vas zanima. Prije nego što sam diplomirao, radio sam u Gimnaziji u Novom Gradu gdje sam bio profesor fizike. Tako sam shvatio da predavanje nije ono što me inspiriše, pa sam se posvetio dubljem istraživanju programiranja. Programiranje je jedan od predmeta u ovom smjeru. Koristio sam svo znanje koje mi je fakultet pružio, a bavio sam se i nezavisnim istraživanjima i obukom. To nije bio kratak period. Dok sam učio o samom programiranju i programskim jezicima, primijenio sam i proširio sve što sam naučio kroz različite studentske prakse. Na njima sam proširio svoje znanje i temeljno pratio mentore. Kada znate neku stvar, to znanje vam niko ne može oduzeti. Programiranje danas je zanat koji trebate raditi svaki dan. Danas, kad se osvrnem unazad, sav trud i nervoza su se isplatili. Zaposlen sam u jednoj banjalučkoj kompaniji na poziciji softverskog inženjera i posao koji radim je posao koji volim i vidim sebe u budućnosti, ali i posao koji vam pruža mogućnost da napredujete svaki dan.
I na kraju, radite ono što volite i budite najbolja verzija sebe u tome. „